U vašem nastojanju da zasnujete porodicu, može se desiti da ne dođe do trudnoće na prirodan način, čak i nakon nekoliko meseci pokušaja.
Suprotno, možda želite da odložite planiranje porodice. Važno je da znate koje su vam opcije dostupne i kada je pravi trenutak da potražite medicinsku pomoć kako biste započeli vantelesnu oplodnju ili zamrzavanje jajnih ćelija.
Ako želite da odložite trudnoću, zamrzavanje jajnih ćelija je dobro rešenje, koje vam omogućava da ih iskoristite kasnije za vantelesnu oplodnju.
Ako već pokušavate da zatrudnite i ne uspevate nakon više meseci, važno je da se posavetujete sa specijalistom. Za žene mlađe od 35 godina, ako ne zatrudnite nakon godinu dana pokušaja, ili za žene starije od 35 godina, nakon šest meseci pokušaja, vreme je da posetite svog ginekologa.
Vantelesna oplodnja (IVF) može pomoći mnogim parovima sa problemima plodnosti da dobiju dete na bezbedan način i tako ostvare svoj san.
Konzultacija sa vašim ginekologom
Ispitivanje problema plodnosti je prvi korak i započinje razgovorom sa ginekologom o vašoj medicinskoj istoriji i svakodnevnim navikama. Nakon toga sledi niz analiza, poput provere nivoa progesterona. Na osnovu rezultata, zajedno ćemo odrediti najbolji plan lečenja za vaš slučaj, sa ciljem da postignemo što veće šanse za uspeh.
Problemi koji se mogu javiti uključuju:
- Endometriozu
- Muški faktor infertiliteta (nizak broj spermatozoida ili smanjena pokretljivosti)
- Opstrukciju jajovoda
- Erektilnu disfunkciju
- Neobjašnjenu neplodnost
- Neuspeh prethodnih metoda kao što su stimulacija ovulacije ili intrauterina inseminacija (IUI)
- Istoriju zapaljenskih bolesti karlice, mioma, polipa, neredovnih menstrualnih ciklusa, polno prenosivih bolesti, sindroma policističnih jajnika
- Napredovanu starost žene
U ovoj fazi, moguće je razmotriti i opcije kao što su donacija jajnih ćelija ili surogat majčinstvo.
Praćenje vašeg ciklusa
Ukoliko nastavimo sa vašim sopstvenim jajnim ćelijama, sledeći korak je praćenje vašeg menstrualnog ciklusa. Može biti potrebno da se primeni terapija lekovima radi regulisanja ciklusa. Na primer, možda će biti potrebna terapija kako bi najpre došlo do menstruacije i kako bismo osigurali da jajnici započinju iz iste osnove, bez prisustva cističnih folikula.
Stimulacija jajnika
Nakon prvog koraka, prelazimo na proces prikupljanja jajnih ćelija. Način na koji ćemo pristupiti ovoj fazi zavisi od vaše starosti i odziva vaših jajnika. Kod nekih žena, jajnici mogu pokazati slab odgovor čak i uz primenu lekova. U takvim slučajevima, možemo razmotriti mini IVF ili prirodni ciklus.
Ipak, najčešće se odlučujemo za stimulaciju jajnika uz primenu hipofiznih gonadotropina kako bismo podstakli proizvodnju većeg broja jajnih ćelija nego što je uobičajeno. Terapija traje otprilike 10 do 12 dana, u zavisnosti od odabranog protokola. Kada postignemo zadovoljavajući broj folikula i debljinu endometrijuma (iznad 17–18 mm), primenjujemo injekciju hCG hormona, a zatim, 35–36 sati kasnije, sledi aspiracija jajnih ćelija (punkcija).
U slučaju da se odlučimo za prirodni ciklus, ne primenjujemo lekove za stimulaciju. Lekar ultrazvučno i hormonski prati razvoj jedne, prirodno proizvedene jajne ćelije, i prikuplja je u odgovarajućem trenutku.
Ako ste mlađe životne dobi i postoji povećan rizik od hiperstimulacije jajnika, kao što je slučaj kod sindroma policističnih jajnika, možemo koristiti protokol sa antagonistima i indukciju ovulacije agonistom, što eliminiše rizik od hiperstimulacije, bez negativnog uticaja na kvalitet jajnih ćelija. U tom slučaju, embriotransfer se obavlja u narednom ciklusu.
Aspiracija jajnih ćelija (punkcija)
Postupak prikupljanja jajnih ćelija obavlja se u jedinici za vantelesnu oplodnju i traje između 15 i 30 minuta, pod blagom anestezijom. Potrebno je da dođete rano ujutru, na prazan stomak najmanje pola sata pre intervencije.
Prikupljanje jajnih ćelija se vrši uz pomoć tanke igle koja se uvodi transvaginalno, pod ultrazvučnim navođenjem. Aspirirane jajne ćelije se broje i postavljaju u posebanu kultivacionu tečnost. Istog dana, partner daje uzorak sperme u sterilnoj posudi, ili se koristi uzorak donora iz banke sperme. Zatim se jajne ćelije i spermatozoidi stavljaju u inkubator kako bi sazreli do trenutka oplodnje. Isti dan možete se vratiti kući u pratnji, i preporučuje se da pojedete nešto lagano.
Oplodnja i razvoj embriona
Jajne ćelije se ili kombinuju sa spermatozoidima vašeg partnera (IVF) ili se vrši mikrofertilizacija (ICSI). Sledećeg dana, embriolog vas obaveštava o broju uspešno oplođenih jajnih ćelija. Embrioni se zatim pažljivo prate, a u zavisnosti od njihovog broja i kvaliteta, određuje se datum embriotransfera.
Mikrofertilizacija (ICSI) se primenjuje kada je broj spermatozoida veoma nizak ili u slučajevima azoospermije. U takvim situacijama, spermatozoidi se mogu dobiti direktno iz epididimisa (PESA), testisa (TESA), ili se koristi testikularno tkivo (TESE).
Tokom procesa oplodnje jajne ćelije, u određenim slučajevima se primenjuje pomoćno izleganje embriona (Assisted Hatching), što podrazumeva stanjivanje zone koja okružuje embrion, kako bi se olakšala njegova implantacija u matericu.
Prenos embriona (Embriotransfer)
Nakon toga, tri ili pet dana kasnije, sledi embriotransfer, koji se obavlja pomoću tankog katetera koji se uvodi kroz grlić materice. Nije potrebna anestezija. Broj embriona koji se prenose (jedan ili dva) određuje se u skladu sa vašim godinama i željama. Ukoliko postoje dodatni embrioni, možete odlučiti da ih zamrznete za buduću upotrebu.
Test trudnoće
Dve nedelje nakon aspiracije jajnih ćelija, vrši se kliničko ispitivanje nivoa hCG (humani horionski gonadotropin). Ukoliko je rezultat pozitivan, test se ponavlja nakon dva dana, a zatim se dve nedelje kasnije radi ultrazvučni pregled kako bi se pratilo razvijanje embriona. Srčani otkucaji potvrđuju uspeh vantelesne oplodnje.
Pregledi u slučaju negativnog rezultata
U slučaju negativnog rezultata ili pre prvog pokušaja, ako postoji istorija spontanih pobačaja ili neuspelih pokušaja, sprovode se dodatni krvni testovi. Kariotip para isključuje hromozomske anomalije.
Testovi koagulacije (trombofilija), imunološki testovi, kao i specijalne mikrobiološke kulture endometrijuma (mikrobiom) pomažu nam da razumemo moguće poremećaje u implantaciji embriona. Histeroskopija, pomoću specijalne kamere, pregleda unutrašnjost materice kako bi se isključilo prisustvo adhezija, polipa, pregrada ili mioma koji mogu izazivati pobačaje. Takođe, prilikom histeroskopije se uzima i biopsija endometrijuma kako bi se isključila atrofija ili hronična upala.
Preimplantaciona dijagnostika
U slučajevima spontanih pobačaja, kod žena starije životne dobi ili poznatih genetskih bolesti, kao što su cistična fibroza i mediteranska anemija, sprovode se i genetski testovi. Preimplantaciona dijagnostika podrazumeva biopsiju embriona u stadijumu blastociste, odnosno pet dana nakon aspiracije jajnih ćelija i oplodnje.
Kada se obavi biopsija, embrion se zamrzava, čekaju se rezultati testa u narednim danima, a embriotransfer se obavlja u narednom ciklusu, pod uslovom da je embrion zdrav i pogodan za implantaciju.